Međunarodna proglašenja zaštićenih područja

Uz ona zaštićena po nacionalnoj legislativi, u Hrvatskoj su brojna područja zaštićena temeljem međunarodnih sporazumima i konvencija. 

Područja svjetske baštine  Rezervat biosfere  Močvare od međunarodne važnosti (Ramsar područja) Europska i svjetska mreža geoparkova

 

 

 

Područja svjetske baštine

Područja Svjetske Baštine su iznimno vrijedni lokaliteti i područja koja su od važnosti za cjelokupno čovječanstvo.

Ta su područja uvrštena u Popis svjetske baštine, sukladno UNESCO Konvenciji o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine (Konvencija o svjetskoj baštini).

Konvencija o svjetskoj baštini, usvojena 1972. godine u Parizu, predviđa designaciju područja od „izvanredne višestruke vrijednosti za sve ljude svijeta" kao područja Svjetske baštine.

Osnovni ciljevi ove konvencije su:

• Potaknuti zemlje potpisnice na praćenje i izvještavanje o stanju očuvanja područja Svjetske baštine;
• Pružanje stručne pomoći i profesionalnog usavršavanja za poslove očuvanja područja Svjetske baštine;
• U slučaju potrebe, pružanje žurne pomoći područjima Svjetske baštine koja se nalaze u neposrednoj opasnosti.

Ostali ciljevi su:

• Jačanje javne svijesti;
• Poticanje sudjelovanja lokalnih zajednica na očuvanje njihove kulturne i prirodne baštine;
• Ostvarivanje međunarodne suradnje u očuvanju kulturne i prirodne baštine.

Sukladno konvenciji, „prirodna baština" u pravilu uključuje staništa ugroženih vrsta i većina područja na Listi Svjetske baštine su nacionalni parkovi.

Ova konvencija implicira obaveze na dvije razine - domaćoj i međunarodnoj.  Na domaćoj razini, svaka potpisnica obvezuje se prirodnu baštinu koja se nalaze unutar njihove jurisdikcije - „u granicama svojih mogućnosti, te gdje je prikladno" - identificirati, očuvati, zaštititi, te prenijeti budućim generacijama.

Na međunarodnoj razini, priznavajući teritorijalni integritet, savez prepoznaje da prirodna baština „predstavlja svjetsku baštinu te da je dužnost cijele međunarodne zajednice surađivati na njezinoj zaštiti".

Trenutačno u svijetu postoji 890 područja Svjetske baštine raspoređene među 148 država potpisnica, od kojih je 689 područja prirodne, 176 kulturne, te 25 kulturno-prirodne baštine (http://whc.unesco.org/en/list/stat). U Hrvatskoj su Plitvička jezera za sada jedino područje koje uvršteno na Popis svjetske prirodne baštine.

Literatura

Narodne novine Međunarodni ugovori 12/93

Službeni list SFRJ, Međunarodni ugovori i drugi sporazumi, br. 56/1974

Groom, Martha J., Gary K. Meffe, and C. R. Carroll. 2006. Principles of Conservation Biology. 3rd ed. Sunderland, Massachusetts: Sinauer Associates, Inc.

Gurushwamy, Lakshman D. 2003. International Environmental Law in a Nutshell. 2nd ed. Thomson West.
 ______________________________________________________________________ 

Rezervat biosfere

Rezervati biosfere su područja kopnenih i morskih ekosustava priznata od UNESCO Programa Čovjek i biosfera, a koja promoviraju rješenja usklađena s ciljevima očuvanja biološke raznolikosti i održivim razvojem. Ovaj program predstavlja institucionalno okrilje za uspostavu niza međunarodnih Rezervata biosfere. Kao potencijalne Rezervate biosfere, Članice UN-a na dobrovoljnoj bazi nominiraju područja koja su već zaštićena nacionalnom legislativom.

Ta su područja pod nadležnosti nacionalnog zakonodavstva, ali na nacionalnoj, regionalnoj i međunarodnoj razini unutar Svjetske mreže Rezervata biosfere razmjenjuju svoja iskustva i ideje.

Rezervat biosfere mora ispuniti tri osnovne funkcije koje su komplementarne te se ujedno međusobno potkrjepljuju:

• Funkcija očuvanja - da doprinosi očuvanju krajobraza, ekosustava, vrsta i genske raznolikosti.
• Razvojna funkcija - da potiče ekonomski i društveni razvoj koji je održiv s socio-kulturološkog i ekološkog gledišta.
• Logistička funkcija - da pruža podršku za istraživanja, praćenja stanja, edukaciju i razmjenu informacija, vezano uz pitanja očuvanja i razvoja na lokalnoj, nacionalnoj i globalnoj razini.

Svaki rezervat biosfere podijeljen je na tri međusobno povezane zone:
Područje jezgre (Core area)
Utjecajno područje (Buffer area)
Prijelazno područje (Transition area)

Područje jezgre je jedina zona koja zahtijeva formalnu zaštitu u nekoj od kategorija predviđenih nacionalnom legislativom (npr. nacionalni park ili rezervat), dok se ostale zone na terenu mogu primjenjivati na razne načine. Ovo pruža veliku fleksibilnost glede korištenja prostora, što je ujedno i jedan od najjačih aspekata ovoga programa.

Literatura

Groom, Martha J., Gary K. Meffe, and C. R. Carroll. 2006. Principles of Conservation Biology. 3rd ed. Sunderland, Massachusetts: Sinauer Associates, Inc.

Web-stranica UNESCO Programa čovjek i biosfera

 ______________________________________________________________________ 

Močvare od međunarodne važnosti (Ramsar područja)

Močvare od međunarodne važnosti (Ramsar područja) su vlažna staništa uvrštena na Listu močvara od međunarodne važnosti, sukladno Konvenciji o močvarama od međunarodne važnosti naročito kao staništa ptica močvarica (Ramsarska konvencija).

Ramsarska konvencija, potpisana 1971. godine u iranskom gradu Ramsaru, daje okvir za međunarodnu suradnju za zaštitu vlažnih staništa. To je ujedno i najstariji međunarodni sporazum sklopljen isključivo radi zaštite ekosustava, te jedina međunarodna konvencija čija misija adresira točno određeni tip ekosustava.  

Misija ove konvencije je „očuvanje i mudro korištenje svih vlažnih staništa kroz aktivnosti na lokalnoj, regionalnoj i državnoj razini ,putem međunarodne suradnje, kao doprinos postizanju održivoga razvoja diljem svijeta".

Sukladno ovoj konvenciji, vlažna staništa uključuju: močvarna zemljišta, ritove, tresetišta i vode, prirodne ili umjetne, stalne ili privremene, sa stajaćom ili tekućom vodom, slatkom ili slanom, uključujući područja morske vode čija dubina za vrijeme oseke ne premašuje šest metara.

Svaka ugovorna strana mora odrediti barem jedno područje koje će biti uključeno na Popis močvara od međunarodne važnosti.

Literatura

Groom, Martha J., Gary K. Meffe, and C. R. Carroll. 2006. Principles of Conservation Biology. 3rd ed. Sunderland, Massachusetts: Sinauer Associates, Inc.

Gurushwamy, Lakshman D. 2003. International Environmental Law in a Nutshell. 2nd ed. Thomson West.

Web-stranica Ramsarske konvencije (http://www.ramsar.org)

Narodne novine Međunarodni ugovori 12/93 http://narodne-novine.nn.hr/clanci/medunarodni/328833.html

Službeni list SFRJ, Međunarodni ugovori i drugi sporazumi, br. 9/1977 (http://hidra.srce.hr/arhiva/263/33320/www.hidra.hr/hidrarad/pobirac-upload/murh/000242.pdf)

 ______________________________________________________________________ 

 Europska i svjetska mreža geoparkova   

Europska mreža geoparkova (EGN) osnovana je 2000. godine i osnovni cilj joj je zaštititi georaznolikost, promicati geobaštinu i poticati održivi razvoj parka kroz geoturizam. Svrha ujedinjenja u mrežu geoparkova je ujedinjavanje područja koja dijele zajedničke ciljeve i na aktivan način rade kako bi ih postigli.

Osnivači EGN-a bila su četiri europska parka: The Reserve Geologique de Haute - Provence (Francuska), The Petrified Forest of Lesvos (Grčka), Geopark Gerolstein/Vulkaneifel (Njemačka) i Maestrazgo Cultural Park (Španjolska). Danas ova mreža broji 37 parkova iz 15 zemalja diljem Europe.

Europska mreža geoparkova je 2001. godine potpisala sporazum sa Odjelom za znanosti o Zemlji pri UNESCOu. Kada je 2004. godine UNESCO osnovao Svjetsku mrežu geoparkova (GGN) EGN je i službeno postao dio te mreže.
Od osnutka pa do danas u Svjetsku mrežu geoparkova uključena su 64 geoparka iz 19 zemalja svijeta (popis članica GGN).

Da bi neko područje zadovoljilo kriterije za ulazak u mrežu geoparkova u prvom redu mora imati geološki ili geomorfološki zanimljiva područja interesantna široj javnosti. Ta područja moraju biti znanstveno vrijedna, rijetka, edukativno važna i estetski zanimljiva. Osim geoloških i geomorfoloških značajki bitna je i bioraznolikost te arheološke, povijesne i kulturne vrijednosti područja koje se kandidira. Geopark u suradnji sa lokalnom zajednicom kroz geoturizam afirmira svoje geološko, povijesno i kulturno nasljeđe.

Za kandidaturu potrebno je ispuniti aplikacijski elaborat te popuniti evaluacijski dosje, dobiti potporu nacionalne UNESCO komisije i potporu IUGS-a (International Union of Geological Sciences- Međunarodna unija geoloških znanosti) o geološkoj vrijednosti područja te sve zajedno poslati u EGN i čekati...
Svi geoparkovi osim na lokalnom planu moraju biti aktivni i u zajednici geoparkova, surađivati na zajedničkim projektima i razmjeni ideja za poboljšanje promocije njihovih aktivnosti.

Područja koja postanu članovi Europske i Svjetske mreže parkova taj status dobivaju na četiri godine nakon čega se ponovno vrednuju aktivnosti i rad geoparka.                                

Literatura:

Zouros, N. (ed), XXXX: European geoparks - Earth Heritage Protection and Sustainable Local Development - UNESCO

UNESCO Global Geoparks Network
European Geoparks Network