Divlje svojte

Biološka raznolikost Hrvatske smatra se jednom od najbogatijih u Europi. Uzrok tome je specifičan geografski položaj Hrvatske na razmeđi četiri biogeografske regije od kojih svaku karakteriziraju osobiti ekološki, klimatski i geomorfološki uvjeti. Velika raznolikost staništa rezultirala je i velikim bogatstvom divljih svojti (vrsta i podvrsta).
Točna brojnost divljih svojti u Hrvatskoj nažalost još uvijek nije poznata. Do sada je ukupno poznato gotovo 38 000 svojti. Međutim, pretpostavljeni broj svojti znatno je veći, pri čemu se procjene kreću od najmanje 50 000 do preko 100 000. Svake godine znanstvenici bilježe, otkrivaju i opisuju nove vrste i podvrste. Takvi su nalazi rjeđi kad su u pitanju ribe, vodozemci i gmazovi, ptice i sisavci, kao i vaskularna flora budući da su ove skupine relativno dobro poznate. S druge strane, skupine poput algi, mahovina, gljiva te beskralješnjaka vrlo su slabo istražene. Tako je na primjer samo tijekom posljednjih pet godina registrirano novih 198 svojti kopnenih beskralješnjaka, 146 svojti slatkovodnih beskralješnjaka te 20 svojti morskih beskralješnjaka.

Bogatstvo Hrvatske s obzirom na divlje svojte ne leži samo u njihovoj raznolikosti već se očituje i u njihovoj endemičnosti. Jedan od razloga velikog broja endema u Hrvatskoj, a posebno tercijarnih relikata, leži u činjenici da ova područja nisu bila pod značajnijim utjecajem glacijacije. Glavne centre endemske flore predstavljaju planine Velebit i Biokovo, dok je endemska fauna najzastupljenija u podzemnim staništima (špiljski beskralješnjaci, čovječja ribica), na otocima (gušteri, puževi) i u krškim rijekama jadranskog slijeva (gaovice i glavočići).
Unatoč velikom bogatstvu divljih svojti te uščuvanosti njihovih staništa, mnoge su divlje svojte u Hrvatskoj ugrožene.

Takve se svojte objavljuju na CRVENIM POPISIMA te obrađuju u CRVENIM KNJIGAMA. Dosad je u Hrvatskoj izdano osam crvenih knjiga u kojima su obrađene sljedeće skupine:
ptice, vaskularna flora, sisavci, slatkovodne ribe, morske ribe, vodozemci i gmazovi, vretenca i gljive.

Sve ugrožene svojte strogo su zaštićene Pravilnikom o proglašavanju divljih svojti zaštićenim i strogo zaštićenim (NN 99/09) , koji je stupio na snagu u srpnju 2009. godine. U ovom se pravilniku osim strogo zaštićenih vrsta navode i one zaštićene. Mnoge divlje svojte u Hrvatskoj zaštićene su u skladu s međunarodnim propisima kao što su npr. Bernska konvencija, Direktiva o pticama i Direktiva o staništima.

Najveću prijetnju divljim svojtama u Hrvatskoj predstavlja izravno uništavanje njihovih staništa. Prirodna staništa pretvaraju se u građevinsko ili poljoprivredno zemljište, a izgradnja prometnica i ostalih prometnih putova dovodi do fragmentacije staništa. Unos stranih vrsta od kojih neke postaju invazivnima također predstavlja veliku prijetnju divljim svojtama. Prekomjerno iskorištavanje kroz komercijalno sakupljanje biljaka i gljiva, ribolov, lovstvo i šumarstvo dovodi u opasnost populacije brojnih divljih svojti. Intenzivna poljoprivreda i turizam, zagađenje voda, tla i zraka, krivolov još su samo neke od prijetnji divljim svojtama Hrvatske.