Ugrožena i rijetka staništa Republike Hrvatske

Prema članku 57. st. 2. Zakona o zaštiti prirode utvrđuje se da su stanišni tipovi ugroženi ako nisu u povoljnom stanju i/ili im prijeti nestanak. Stanišni tip je u povoljnom stanju ako je njegovo prirodno područje rasprostranjenosti i površina koju pokriva stabilna ili se povećava, ako postoji, i u doglednoj budućnosti će se vjerojatno održati, specifična struktura i funkcije nužne za njegov dugoročni opstanak te ako je zajamčeno povoljno stanje njegovih značajnih bioloških vrsta.
Popis ugroženih i rijetkih stanišnih tipova navodi se u Prilogu II. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o vrstama stanišnih tipova, karti staništa, ugroženim i rijetkim stanišnim tipovima te o mjerama za očuvanje stanišnih tipova, koji je donesen u rujnu 2009. godine. U pripremi ovog Priloga obuhvaćeni su sljedeći stanišni tipovi:

- svi stanišni tipovi iz Dodatka I. Direktive o staništima
Iako neki od njih nisu ugroženi na razini Hrvatske, postoji obveza njihove zaštite u smislu procesa pristupanja EU. Tijekom predstojećih pregovora i sudjelovanja u radu Povjerenstva za staništa EU (Habitats Committee) Hrvatska će moći tražiti eventualne izmjene Dodatka I. ili uložiti određene rezerve na Direktivu o staništima.

- svi stanišni tipovi koji nisu navedeni u Dodatku I. Direktive o staništima, ali se nalaze na popisu Rezolucije br. 4 Bernske konvencije (stanišni tipovi koji zahtijevaju provođenje posebnih mjera zaštite)

- stanišni tipovi koji nisu navedeni u Rezoluciji 4. Bernske konvencije, ali su od strane naših znanstvenika predloženi za uvrštavanje u ovaj popis tijekom provođenja projekta Smaragdna mreža, radi kompatibilnosti (srodnosti) s odgovarajućim stanišnim tipovima iz Rezolucije koja još ne pokriva područje Hrvatske

- stanišni tipovi ugroženi ili rijetki na nacionalnoj razini
U Hrvatskoj još uvijek nije provedena cjelovita valorizacija svih stanišnih tipova i procjena njihove ugroženosti ('crveni popis ugroženih stanišnih tipova') ali za pojedine stanišne tipove dodatno postoje podaci o njihovoj ugroženosti ili rijetkosti na nacionalnoj razini.

Općenito se može reći da su gotovo svi prirodni i poluprirodni stanišni tipovi koji su zastupljeni u Hrvatskoj zaštićeni europskim propisima. To ukazuje na vrijednost i bogatstvo naše biološke raznolikosti, ali ujedno i na velike obveze - kako zaštite prirode, tako i svih korisnika prostora i prirodnih dobara.