Mjere očuvanja stanišnih tipova

Svrha propisivanja mjera očuvanja stanišnih tipova jest održanje ili uspostavljanje povoljnog stanja ugroženih i rijetkih stanišnih tipova, sukladno Direktivi o staništima i Zakonu o zaštiti prirode.
Kako bi se to doista postiglo nužno je da navedene mjere provode svi vlasnici i ovlaštenici prava, odnosno korisnici područja na kojima su zastupljena takva staništa, kao i svi nositelji zahvata u prirodu.
To se temeljem Zakona o zaštiti prirode i Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o vrstama stanišnih tipova, karti staništa, ugroženim i rijetkim stanišnim tipovima te o mjerama za očuvanje stanišnih tipova osigurava na nekoliko načina:

- da se sve aktivnosti i zahvati u prirodu planiraju i izvode na način da se izbjegnu ili na najmanju mjeru svedu njihovi negativni utjecaji;

- da se za planirani zahvat u prirodu koji sam ili s drugim zahvatima može imati bitan utjecaj na područje ugroženog ili rijetkog stanišnog tipa, ocjenjuje njegova prihvatljivost za prirodu;

- da se u postupku izrade dokumenata prostornog uređenja i planova gospodarenja prirodnim dobrima utvrđuje prisutnost ugroženih i rijetkih stanišnih tipova i njihovo stanje očuvanosti te ugrađuju u dokumente i planove mjere njihova očuvanja;

- da se utvrđuju ekološki važna područja kao dijelovi Nacionalne ekološke mreže te uspostavljaju zaštićena područja u smislu Zakona o zaštiti prirode.

Ovim Pravilnikom propisuju se opće mjere očuvanja ugroženih i rijetkih stanišnih tipova koji su grupirani u srodne cjeline:

- površinske kopnene vode i močvarna staništa;
- neobrasle i slabo obrasle kopnene površine;
- travnjaci, cretovi, visoke zeleni i šikare;
- šume;
- morska obala, more i kompleksi staništa (estuariji, lagune i velike plitke uvale i zaljevi);
- podzemlje;
- kultivirane nešumske površine i staništa s korovnom i ruderalnom vegetacijom;
- izgrađena i industrijska staništa.

Neke od ovih mjera već su utvrđene Zakonom o zaštiti prirode i Nacionalnom strategijom i akcijskim planom zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti ili proizlaze iz međunarodnih smjernica i načela očuvanja biološke raznolikosti u sektorskim djelatnostima (naročito poljoprivredi; šumarstvu - npr. načela certifikacije šuma; vodnom gospodarstvu - npr. Akcijski plan za održivu zaštitu od poplava u Dunavskom bazenu, smjernice za vađenje šljunka, Okvirna direktiva o vodama EU; prostornom uređenju i drugo).
Navedene mjere propisuju se kao obvezne za sve fizičke i pravne osobe koje na područjima ugroženih i rijetkih stanišnih tipova obavljaju djelatnosti upravljanja i korištenja prirodnih dobara ili izvode zahvate u prirodu u smislu Zakona o zaštiti prirode.
Prilikom izrade pojedinih dokumenata prostornog uređenja i planova gospodarenja prirodnim dobrima, odnosno planiranja i projektiranja zahvata u prirodu za koje se provodi ocjena prihvatljivosti za prirodu, mogu se uvjetima zaštite prirode dodatno utvrditi posebne ciljane mjere za pojedina područja ili zahvat, sukladno članku 123. stavku 3., članku 124. i članku 37. stavku 1. Zakona o zaštiti prirode.