Nacionalna klasifikacija staništa RH

Klasifikacija stanišnih tipova razvija se u Europi već dvadesetak godina, a intenzivan rad na ovoj problematici započeo je upravo za potrebe donošenja propisa u zaštiti prirode. U vrijeme pripremanja Direktive o pticama, početkom 1980-tih godina prihvaćena je tipologija dvoznamenkastog označavanja stanišnih tipova. Sljedeći korak načinjen je tijekom donošenja Direktive o staništima - 1991. godine u okviru projekta CORINE-Biotopes izrađena je klasifikacija stanišnih tipova zastupljenih u tadašnjih 12 EU članica. Ova se klasifikacija dalje razvijala i proširila na područje cijele Europe kroz projekt izrade PHYSIS baze podataka o stanišnih tipovima. Stanišni tipovi iz Dodatka I. Direktive o staništima imaju kodove CORINE klasifikacije, ali su u priručniku za stanišne tipove 'pretvoreni' u klase PHYSIS klasifikacije te su preuzeti njihovi opisi iz te baze.

Posljednjih nekoliko godina u okviru Europske agencije za okoliš (EEA) razvija se unaprijeđena verzija klasifikacije stanišnih tipova pod nazivom EUNIS čija primjena postaje obvezna u izradi redovnih izvješća svake zemlje za EEA.
Usprkos stalnom razvoju europske klasifikacije stanišnih tipova, niti jedna od njih ne pokriva sve specifičnosti pojedinih zemalja pa se u mnogima pristupilo izradi nacionalnih klasifikacija stanišnih tipova.

I u Hrvatskoj se tijekom provođenja projekta Smaragdna ekološka mreža za Vijeće Europe (2002.), kojom prilikom su se utvrđivala europski važna staništa zastupljena u Hrvatskoj, došlo do zaključka da europske klasifikacije nisu dostatne za iskazivanje ukupnog bogatstva i raznolikosti stanišnih tipova Hrvatske, naročito u skupinama podzemnih i morskih staništa.

Za potrebe provođenja projekta Kartiranje staništa kojega je 2002. godine tadašnje Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja naručilo od tvrtke OIKON d.o.o., Institut za primijenjenu ekologiju, počelo se raditi na donošenju Nacionalne klasifikacije stanišnih tipova (NKS). Posebno se vodilo računa da NKS bude kompatibilna s europskim klasifikacijama za potrebe međunarodne suradnje i provođenja međunarodnih propisa te je načinjen i "ključ" za pretvaranje stanišnih tipova NKS-a u odgovarajuće klase PHYSIS i EUNIS klasifikacije. U radu su sudjelovali kompetentni znanstvenici, a pri kraju projekta Ministarstvo je osnovalo Radnu skupinu za NKS koja je u travnju 2004. godine donijela i predala Ministarstvu kulture prvu verziju Nacionalne klasifikacije staništa. Ministarstvo je ovaj materijal, zajedno sa svim rezultatima projekta Kartiranje staništa predalo Državnom zavodu za zaštitu prirode koji je temeljem Zakona o zaštiti prirode zadužen za stručne poslove u zaštiti prirode.
U Zavodu je dodatno izrađen "ključ" za pretvaranje NKS klasa u CORINE stanišne tipove propisane Direktivom o staništima kako bi se utvrdila zastupljenost u Hrvatskoj ugroženih i rijetkih stanišnih tipova zaštićenih Direktivom.

Zavod je kroz svoj stručni rad došao do spoznaja da postoji još nekoliko stanišnih tipova iz Direktive koja nisu navedena u NKS-u, a zastupljena su u Hrvatskoj te ih je potrebno zaštititi. Također, radi utvrđivanja ekološki važnih područja sukladno Zakonu o zaštiti prirode i Direktivi o staništima, pokazala se potreba za utvrđivanjem određenih 'kompleksa staništa' koji su navedeni u Direktivi kao zaštićeni, a sastoje se zapravo od nekoliko stanišnih tipova povezanih u komplekse. Zbog toga je prva verzija NKS-a dopunjena sljedećim stanišnim tipovima, čiji su opisi preuzeti iz europske PHYSIS baze podataka: panonski slani travnjaci, vrištine bujadnice s običnom borovicom, karbonatna vrela, cretne brezove šumice na sfagnumskom cretu, galerije oleandra, šume i nasadi pinije i primorskoga bora, sedrotvorne riječne zajednice, sedrotvorna vegetacija na slapovima; te 'kompleksima staništa': estuariji, obalne lagune te velike plitke uvale i zaljevi. Prošle godine ova je verzija nadopunjena u skladu s novim stručnim saznanjima vezanim uz klasifikaciju staništa te objavljena kao Prilog I. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o vrstama stanišnih tipova, karti staništa, ugroženim i rijetkim stanišnim tipovima te o mjerama za očuvanje stanišnih tipova.