Tražilica

Detaljna tražilica

Kalendar događanja

« Listopad 2017 »
  • Po
  • Ut
  • Sr
  • Če
  • Pe
  • Su
  • Ne
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31

Pojmovnik

Pojam sortiraj po abecedi Opis
Biogeografska Regija EU pokriva devet biogeografskih regija koje su svaka za sebe karakteristične po vegetaciji, klimi, topografiji i geologiji. Granice regija nisu fiksne no omogućavaju praćenje trendova očuvanja vrsta i staništa u sličnim uvjetima diljem Europe ne obraćajući pažnju na državne granice. Tih devet regija su: alpska, kontinentalna, mediteranska, panonska, borealna, atlantska, crnomorska, stepska i makaronezijska, od kojih Hrvatska obuhvaća prve četiri.
Biogeografski seminari Seminari koji se održavaju za svaku biogeografsku regiju zasebno, a na njima se vodi znanstvena rasprava o prijedlogu NATURA 2000 koji je predala nova država članica pri ulasku u EU. Opća uprava Okoliš (DG Environment) Europske komisije predsjeda raspravi na seminarima dok Europski \\\\\\\"topic\\\\\\\" centar (Više informacija na: http://biodiversity.eionet.europa.eu/) daje znanstvenu ocjenu prijedloga: • Referentne liste (rasprostranjenost vrsta s Dodatka II i stanišnih tipova s Dodatka I u svakoj biogeografskoj regiji po državi) - pregledana je i usvojena zajedno s listom predloženih područja, koja nakon usvajanja postaju Područja od posebnog značaja za Zajednicu (SCI - Sites of Community Importance); • ocjenu zastupljenosti stanišnog tipa s Dodatka I i/ili vrste s Dodatka II u prijedlogu područja NATURA 2000 područja; • zaključke koji daju detalje o tome za koje vrste i stanišne tipove je potrebno izdvojiti dodatna područja ili izmijeniti postojeća (predložena). Opća uprava Okoliš Europske komisije, zajedno s državama odredila je sadržaj i raspored održavanja biogeografskih seminara (HAB 97/3 Rev. 3 10/11/97). Na biogeografskim seminarima sudjeluju: • Europska komisija. • Država članica • Stručnjaci pozvani od ETC-a • Predstavnik Europskog foruma za staništa (NVO-e u području okoliša i prirode) • Predstavnik Foruma NATURA 2000 (udruge zemljoradnika, korisnika i posjednika) • Predstavnik zemalja pristupnica ili drugih zemalja članica (samo kao promatrači)
Biološka raznolikost Biološka raznolikost je sveukupnost svih živih organizama koji su sastavni dijelovi ekoloških sustava (kopnenih, morskih i ostalih vodenih ekosustava), a uključuje raznolikost unutar vrsta, između vrsta, životnih zajednica, te raznolikost između ekoloških sustava.
Ciljne vrste i staništa Svako područje ekološke mreže ima ciljne vrste i staništa - tip staništa ili vrsta ili oboje - zbog kojeg je kao takvo uspostavljeno. Direktiva o staništima u Članku 6(2) postavlja opći cilj očuvanja za sve njih: dugoročno očuvanje njihova statusa u sklopu danog područja. Države članice slobodno mogu postaviti i ambicioznije ciljeve, ali u svakom slučaju ocjena prihvatljivosti trebala bi dati odgovor na pitanje narušava li plan ili zahvat koji se ocjenjuje te ciljeve ili ne.
Cjelovitost (integritet) područja Drugi cilj ocjene prihvatljivosti je osigurati da se ne narušava cjelovitost područja ekološke mreže. To ne znači da nijedan plan ili zahvat ne smije biti smješten ili proveden unutar tih područja. Direktiva na umu ima ekološki, a ne topografski integritet, što znači da se sve ekološke funkcije područja vezane uz održavanje zaštićenih staništa i vrsta moraju održati. Ako se taj preduvjet poštuje, nema razloga za sprečavanje bilo koje aktivnosti na tom području.
Direktiva Direktiva je pravni akt Europske unije koji zahtjeva od država članica određene rezultate no ne daje točne odredbe kako postići određeni rezultat. Može se razlikovati od Uredbi EU koje su samo-izvršne i ne zahtijevaju dodatne mjere provedbe. Direktive ostavljaju državama članicama određenu slobodu u načinu provedbe određenih pravila. Razlika između direktiva i uredbi je i u tome što se odredbe, odnosno ciljevi direktiva moraju ugraditi u nacionalno zakonodavstvo, dok kod uredbi to nije slučaj već one stupaju na snagu danom ulaska zemlje članice u EU.
Direktiva o pticama Direktiva o pticama (Council Directive 2009/147/EC) usvojena je 1979. godine, a njezin je cilj zaštititi sve divlje ptice i njihova najvažnija staništa diljem EU. Ona obustavlja pojedine djelatnosti, poput držanja ili prodaje divljih ptica, te uvodi zakonske mehanizme za regulaciju drugih aktivnosti, poput lova, da bi se osigurala njihova održivost. Ta Direktiva također zahtjeva od svih zemalja članica EU da najvažnija područja za više od 190 ugroženih vrsta i sve migratorne ptice utvrde kao područja ekološke mreže NATURA 2000, posebno vodeći računa o močvarnim područjima od međunarodne važnosti.
Direktiva o staništima Godine 1992. EU je usvojila Direktivu o staništima koja ima svrhu osigurati očuvanje prirodnih staništa i divlje faune i flore u Europi. Ona uvodi slične mjere zaštite europske flore i faune kao i Direktiva o pticama, no obuhvaća dodatnih 1000 vrsta osim ptica (biljaka,sisavaca, beskralješnjaka itd.) te više od 230 stanišnih tipova tipičnih za Europu, ali sve ugroženijih. Direktiva o staništima preciznija je i po pitanju odnosa prema planovima i projektima čiji utjecaji na vrste i stanišne tipove moraju biti ocjenjeni.
Dodaci Direktive o staništima Godine 1992. EU je usvojila Direktivu o staništima. Ona uvodi slične mjere zaštite europske flore i faune kao i Direktiva o pticama. Direktiva sadrži šest dodataka, koji se odnose na različite članke Direktive. Na Dodatku I nalazi se popis oko 230 stanišnih tipova od značaja za Europsku uniju koji zahtijevaju zaštitu kroz određivanje područja ekološke mreže. Na Dodatku II nalazi se popis oko 1000 biljnih i životinjskih vrsta od značaja za Europsku uniju koji također zahtijevaju zaštitu kroz određivanje područja. Dodatak III sadrži popis kriterija za odabir područja NATURA 2000, Dodatak IV daje popis vrsta koje moramo strogo zaštititi, Dodatak V daje popis vrsta čije korištenje i uzimanje iz prirode podložno mjerama upravljanja, a Dodatak VI daje popis zabranjenih metoda hvatanja i transporta.
Ekološka mreža Ekološka mreža je sustav međusobno povezanih ili prostorno bliskih ekološki značajnih područja, koja uravnoteženom biogeografskom raspoređenošću značajno pridonose očuvanju prirodne ravnoteže i biološke raznolikosti koju čine ekološki značajna područja za Republiku Hrvatsku, a uključuju i ekološki značajna područja Europske unije NATURA 2000
Ekosustav Ovaj izraz sadrži dvije različite riječi - ekološki i sustav, a odnosi se na sve biotičke i abiotičke elemente, i njihove međusobne interakcije, u određenom području bez obzira na njegovu veličinu.
Endem Vrsta koja se pojavljuje na vrlo ograničenom geografskom području, na primjer na otoku ili na planinskom vrhu. U Direktivi o staništima se to uglavnom odnosi na vrste koje su ograničene na prostor jedne države članice i ne pojavljuje se nigdje izvan EU.
Europska komisija Izvršno tijelo Europske unije sa sjedištem u Bruxelles-u. Komisija djeluje neovisno od nacionalnih vlada. Njezin zadatak jest zastupati i podupirati interese Unije kao cjeline. Ona sastavlja prijedloge za nove europske zakone koje predstavlja Europskome parlamentu i Europskome vijeću. Čine je delegati s dodijeljenim kabinetima i predsjednik delegata. Komisija je organizirana u odjele pod nazivom \\\\\\\"Opće uprave\\\\\\\" (DG) i \\\\\\\"službe\\\\\\\" (kao što je Pravna služba). Svaka Opća uprava odgovorna je za određeno političko područje (npr. poljoprivreda (AGRI), okoliš (ENV), istraživanje (RTD), ribarstvo (FISH)) i na njezinu se čelu nalazi glavni direktor koji odgovara jednom od povjerenika. Cjelokupnu koordinaciju vrši Glavno tajništvo.
Europska unija Europska unija je uspostavljena na temelju Sporazuma o Europskoj uniji. Danas ima 27 država članica EU (Belgija, Njemačka, Francuska, Italija, Austrija, Danska, Finska, Grčka, Irska, Portugal, Španjolska, Velika Britanija, Luxemburg, Nizozemska, Švedska, Estonija, Latvija, Litva, Malta, Poljska, Slovačka, Slovenija, Češka, Mađarska, Cipar, Bugarska i Rumunjska). EU obuhvaća temeljne vrijednosti koje dijele njegove države članice širom raznih kultura, jezika i tradicija. Bazira se na Europskim zajednicama i suradnji država članica u području Zajedničke vanjske politike i sigurnosti te pravosuđa i unutarnjih poslova. Pet je glavnih institucija EU: Europski parlament, Vijeće Ministara, Europska komisija, Sud pravde i Vijeće revizora (Revizorski sud). Europska unija igra vodeću ulogu u međunarodnoj suradnji i pomoći razvoju. EU je također jedna od najvećih svjetskih davatelja humanitarne pomoći. Danas Europska zajednica ima političku i financijsku odgovornost za oko 11% svjetske pomoći u razvoju (ODA) u odnosu na 5% 1985. godine. Više informacija na: http://europa.eu
Europski sud pravde Sjedište Europskog suda pravde je u Luxemburgu. Njegova glavna zadaća je utvrđivanje pravne osnove za pravne postupke komisije protiv država članica, jedne države članice protiv druge države članice, ili postupke za poništenja protiv Vijeća ili Komisije, te postupke zbog ne djelovanja
Genetska modifikacija Genetska modifikacija označava namjernu izmjenu nasljednoga genetskog materijala organizma na način drukčiji od prirodne rekombinacije i indukcije mutacija, odnosno uvođenje stranoga genetskog materijala u genetski materijal organizma ili uklanjanje dijela genetskog materijala organizma.
Genetska raznolikost Genetska raznolikost je sveukupnost gena svih živih organizama te njihova raznolikost između jedinki, populacija, vrsta i viših taksonomskih kategorija.
Genetski modificirani organizam (GMO) Genetski modificirani organizam (GMO) je organizam, uz izuzetak ljudskih bića, u kojem je genetski materijal izmijenjen na način koji se ne pojavljuje prirodnim putem parenjem i/ili prirodnom rekombinacijom.
Glavna ocjena s ocjenom drugih pogodnih mogućnosti (Glavna ocjena) Glavna ocjena je drugi dio postupka Ocjene prihvatljivosti plana, programa ili zahvata za ekološku mrežu nakon što se u prvom dijelu postupka – prethodnoj ocjeni - nije uspjelo dokazati da plan, program ili zahvat neće imati značajan negativan utjecaj na područje ekološke mreže (ciljne vrste i staništa). Cilj glavne ocjene je dokazati ili osporiti učinak danog plana, programa i zahvata na konkretno područje ekološke mreže u smislu njegova značajnog štetnog utjecaja na ciljne vrste i staništa i cjelovitost područja. Na sve ciljne vrste i staništa moraju biti ocijenjeni i razmotreni utjecaji u kombinaciji.
IBA (Important Bird Area) – važna područja za ptice Važno područje za ptice (IBA) je područje koje je proglašeno kao globalno važno stanište za očuvanje populacija ptica. Ovaj program je razvio BirdLife International. IBA područja se određuju prema međunarodno prihvaćenim, standardiziranim, kvantitativnim, znanstvenim kriterijima i važan su temelj za proglašenje SPA (Područja posebne zaštite) područja NATURA 2000.
Imperativni razlozi prevladavajućeg javnog interesa (eng. IROPI – imperative reasons of overriding public interest) (sukladno Direktivi o staništima) Ako je zaključak Ocjene prihvatljivosti da je zahvat neprihvatljiv i da nema pogodnih alternativa može se dokazati da se plan/zahvat provodi u javnom interesu. Javni interes radi kojeg se dopušta zahvat mora prevladavati interes zaštite prirode te moraju postojati imperativni razlozi koji ne dopuštaju odgađanje provedbe plana/zahvata iz socijalnih, ekonomskih ili političkih razloga. Kada se ocjenjuju različite vrste javnog interesa, Direktiva razlikuje područja s takozvanim prioritetnim vrstama i tipovima staništa koja su izričito navedena u dodacima Direktivama. Za „prioritetna“ područja jedini prihvatljivi razlozi za odobravanje odstupanja od članka 6(3) su oni koji se odnose na zdravlje ljudi ili javnu sigurnost. Drugi pak imperativni razlozi ili prevladavajući javni interes dopuštaju se jedino ako se dobije takvo mišljenje od Europske komisije.
Introdukcija Vidi Uvođenje u prirodu
Invazivna svojta Invazivne svojta je ona koja je unesena u područje u kojem se prirodno ne javlja i u kojem je sposobna održavati populaciju bez ljudske ili bilo kakve druge intervencije odnosno to je strana vrsta čije naseljavanje ili širenje ugrožava biološku raznolikost.
IROPI Vidi Imperativni razlozi prevladavajućeg javnog interesa
Izumiranje Prestanak postojanja neke vrste. Izumiranje neke vrste dešava se kada zadnja jedinka te vrste ugine. Iako vrsta može biti „izumrla u prirodi“, vrsta nije izumrla dok svaka jedinka te vrste, bez obzira na njenu lokaciju, držanje u zatočeništvu, sposobnost razmnožavanja itd., nije uginula.
Kompenzacijski uvjeti Kompenzacijski uvjeti su mjere koje se određuju radi osiguranja povezanosti (koherentnosti) ekološke mreže u slučaju odobravanja zahvata koji nije prihvatljiv za ekološku mrežu, a javni interes drugog sektora prevladava interes zaštite prirode. Prema Zakonu o zaštiti prirode oblici kompenzacijskih uvjeta su: – uspostavljanje kompenzacijskog područja koje ima iste ili slične značajke kao oštećeno područje ekološke mreže, – uspostavljanje drugog područja ekološke mreže, – plaćanje novčanog iznosa u vrijednosti prouzročenog oštećenja područja ekološke mreže u slučaju da nije moguće provesti kompenzacijske uvjete.
Konvencija o biološkoj raznolikosti (CBD) To je međunarodni sporazum koji je donesen na konvenciji Ujedinjenih naroda o okolišu i razvoju (UNCED) - Earth Summit u Rio de Janeiru 1992. Godine. Tri glavna cilja Konvencije su: 1. Očuvanje biološke raznolikosti, 2. Održivo korištenje prirodnih dobara, 3. Ravnomjerna i pravedna raspodjela dobara koji proizlaze iz korištenja genetskih resursa.
Kumulativni učinak (učinak „u kombinaciji“) Vrlo često predloženi planovi ili zahvati sami po sebi nemaju štetna utjecaja na područja ekološke mreže. No može se dogoditi da u kombinaciji s učincima drugih postojećih ili planiranih planova i zahvata, bilo iste ili čak drukčije naravi, ti učinci prijeđu granicu iznad koje oni postaju štetni. Zbog toga se ocjena prihvatljivosti treba usredotočiti na utjecaje koji nastaju kombinacijom komponenata relevantnog plana ili zahvata, postojećih trendova i drugih planova i zahvata, a ne samo na one iz plana ili zahvata koji je predan na odobravanje.
Mjere ublažavanja Ukoliko se u postupku Glavne ocjene utvrdi značajni negativni učinci na ciljen vrste i staništa te cjelovitost područja postoje moraju se predložiti odgovarajuće mjere ublažavanja. Ako se u glavnoj ocjeni zaključi da će unatoč mjerama ublažavanja (mitigation measures) ili nepostojanju istih dani plan/zahvat imati značajan negativan utjecaj, on se ne smije odobriti.
Monitoring Redovito praćenje stanja biljnih ili životinjskih vrsti. Za NATURA 2000 to znači obvezu praćenja stanja očuvanosti staništa na Dodatku I i vrsta na Dodatku II, IV te V s posebnom pažnjom na prioritetna staništa i vrste u skladu s Člankom 11 Direktive o staništima.
Nacionalna ekološka mreža Nacionalna ekološka mreža propisana je Zakonom o zaštiti prirode, a obuhvaća tzv. područja važna za očuvanje ugroženih vrsta i staništa od međunarodne i nacionalne važnosti. Sukladno mehanizmu EU Direktive o staništima, dijelovi ekološke mreže se mogu štititi u donošenjem posebnih planova upravljanja ili ugrađivanjem mjera u planove gospodarenja drugih sektora te mehanizmom provedbe ocjene prihvatljivosti za prirodu svakog ugrožavajućeg zahvata. Negativno ocijenjen zahvat se može odobriti samo u slučajevima prevladavajućeg javnog interesa i uz Zakonom utvrđene kompenzacijske uvjete. Dio ekološke mreže čine i svi ugroženi stanišni tipovi.
NATURA 2000 Mreža morskih i kopnenih područja od europske važnosti, izdvojenih za očuvanje rijetkih i ugroženih prirodnih staništa i biljnih i životinjskih vrsta, zaštićenih Direktivama Europske unije. Mreža NATURA 2000 sastoji se od Posebnih područja zaštite - SAC (područja izdvojenih na temelju Direktive o staništima) i Područja posebne zaštite - SPA (područja izdvojenih na temelju Direktive o pticama).
NVO Nevladina organizacija.
Obveza izvješćivanja Svakih 6 godina, sukladno članku 17, stavku 1 Direktive o staništima, država članica obvezna je izraditi iscrpno izvješće o provedbi mjera definiranih Direktivom te ocijeniti koliko su učinkovite mjere za očuvanje stanišnih tipova s Dodatka I i vrsta s Dodatka II. Svake 3 godine sukladno članku 12 Direktive o pticama države članice daju izvješće o provedbi nacionalnog zakonodavstva koje je država usvojila usklađujući se s Direktivom.
Ocjena prihvatljivosti (sukladno Direktivi o staništima) Sukladno članku 6, stavku 3 Direktive o staništima svaki plan ili zahvat, sam ili u kombinaciji s drugim planovima ili zahvatima, koji može imati značajan utjecaj na područje ekološke mreže odnosno na njegove ciljeve očuvanja, podložan je odgovarajućoj ocjeni. Ocjenom se provjerava prihvatljivost rezultata projekta ili plana za određeno područje ekološke mreže odnosno ciljne vrste i staništa. Smjernice za Ocjenu (na engleskom jeziku): http://www.europa.eu
Ocjena prihvatljivosti za ekološku mrežu (prema Zakonu o zaštiti prirode) (OPZEM) Ocjena prihvatljivosti za ekološku mrežu je postupak kojim se procjenjuje postoji li vjerojatnost da provedba plana, programa ili zahvata u područje ekološke mreže, samog ili s drugim planovima, programima ili zahvatima, može imati značajan utjecaj na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže s obzirom na njezinu strukturu i funkcionalnost.
Odbor za staništa (Habitats Committee) Odbor ustanovljen kako bi olakšao primjenu Direktive o stanišnima (Članci 20 i 21) pružio podršku Europskoj komisiji u implementaciji Direktive o staništima. Odbor također daje mišljenja na prijedloge projekata koji se financiraju iz fonda LIFE-+ svake godine
Plan upravljanja Detaljni plan za određeno NATURA 2000 područje koji u skladu s Člankom 6. Direktive o staništima određuje potrebne mjere zaštite za to područje. Plan mora uzeti u obzir ekološke potrebe vrsti i staništa. Temeljem članka 6. nije obvezna izrada plana upravljanja već samo mjere zaštite.
Područje (site) znači geografski određeno područje čija je granica jasno određena
Područje od značaja za Zajednicu (SCI) Područje koje u biogeografskoj regiji ili regijama kojima pripada, znatno doprinosi u održanju ili obnavljanju «povoljnog stanja» u očuvanju tipova prirodnih životnih prostora (staništa) iz Dodatka I, ili vrsta iz Dodatka II, i koji značajno doprinosi koherenciji mreže NATURA 2000 i/ili koji doprinosi očuvanju biološke raznolikosti unutar dotične regije ili regija. Za životinjske vrste koje se rasprostiru preko većeg teritorija, područja od interesa za Zajednicu će se podudarati s mjestima unutar prirodnog područja tih vrsta, a koja predstavljaju fizičke i biološke faktore koji su nužni za njihov život i reprodukciju. Vidi također: SCI
Povoljno stanje očuvanja Direktiva utvrđuje koherentnu mrežu područja NATURA 2000, kako bi omogućila održanje i obnovu vrsti i staništa u njihovom prirodnom području rasprostranjenosti. Stanje očuvanja predstavlja sumu utjecaja koji djeluju na vrste i staništa koji bi mogli utjecati na dugoročnu rasprostranjenost i brojnost populacije na prirodnom području te vrste. Stanje očuvanja smatra se povoljnim kada: • Podaci o populacijskoj dinamici vrste ukazuju da se ona dugoročno održava kao punovrijedna sastavnica svojih prirodnih staništa i • Prirodno područje rasprostranjenosti vrste se ne smanjuje niti je vjerojatno da će biti smanjeno u doglednoj budućnosti i • Kada postoji i vjerojatno će nastaviti postojati dovoljno veliko stanište za dugoročno održanje njene populacije
Prethodna ocjena Prethodna ocjena je prvi dio postupka Ocjene prihvatljivosti plana, programa ili zahvata za ekološku mrežu u kojem se ustanovljuje postoji li potreba za Glavnom ocjenom. Na temelju pruženih informacija mjerodavno tijelo mora moći isključiti značajan negativan utjecaj plana/zahvata na bilo koje područje ekološke mreže. Ako se us značajan negativan utjecaj ne može isključiti, plan/zahvat mora biti upućen u drugi dio postupka - Glavnu ocjenu s ocjenom drugih pogodnih mogućnosti.
Prevladavajući javni interes (prema Zakonu o zaštiti prirode) Prevladavajući javni interes je interes u pitanjima zaštite prirode koji iskazuje Država, ili jedinica lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave sukladno svojem statutu
Prioritetna vrsta Vrsta za čije očuvanje Zajednica ima posebnu odgovornost zbog veličine njihovog prirodnog područja koje se nalazi unutar teritorija navedenih u članku 2. Te prioritetne vrste u Dodatku II Direktive o zaštiti prirodnih staništa i divlje faune i flore (92/43/EEC) označene su zvjezdicom (*).
Prioritetni stanišni tip Prirodni stanišni tip u opasnosti od nestajanja, prisutan na teritoriju na koji se odnosi članak 2., i za čije očuvanje Zajednica ima posebnu odgovornost zbog veličine njihovog prirodnog područja koje se nalazi unutar teritorija navedenih u članku 2. Ta prioritetna prirodna staništa u Dodatku I Direktive o zaštiti prirodnih staništa i divlje faune i flore (92/43/EEC) označena su zvjezdicom (*).
Procjena rizika od GMO-a Procjena rizika od GMO-a je utvrđivanje i vrednovanje opasnosti za biološku raznolikost, odnosno zdravlje ljudi koja bi mogla nastati radi ograničene uporabe GMO-a, namjernog uvođenja u okoliš ili stavljanja na tržište, i to za svaki pojedini slučaj.
Procjena utjecaja zahvata na okoliš (PUO) Procjena utjecaja zahvata na okoliš je procjena mogućih značajnih utjecaja na okoliš zahvata određenih ovim Zakonom i Uredbom o procjeni utjecaja zahvata na okoliš. Procjenom utjecaja zahvata na okoliš prepoznaje se, opisuje i ocjenjuje, na prikladan način, utjecaj zahvata iz stavka 1. ovoga članka na okoliš, tako da se utvrđuje mogući izravni i neizravni utjecaj zahvata na: tlo, vodu, more, zrak, šumu, klimu, ljude, biljni i životinjski svijet, krajobraz, materijalnu imovinu, kulturnu baštinu, uzimajući u obzir njihove međuodnose. Procjena utjecaja zahvata na okoliš mora osigurati ostvarenje načela predostrožnosti u ranoj fazi planiranja zahvata kako bi se utjecaji zahvata sveli na najmanju moguću mjeru i postigla najveća moguća očuvanost kakvoće okoliša, što se postiže usklađivanjem i prilagođavanjem namjeravanog zahvata s prihvatnim mogućnostima okoliša na određenom području. (Zakon o zaštiti okoliša (NN 110/07)
pSCI (predloženo Područje od značaja za Zajednicu) Predloženo područje od europske važnosti na nacionalnoj evaluacijskoj listi područja NATURA 2000.
Ramsar područje Močvarno područje od međunarodne važnosti, zaštićeno Ramsarskom konvencijom, međunarodnim sporazumom o zaštiti močvarnih staništa (1971).
Rijetka vrsta Organizam koji je vrlo neuobičajen, rijedak, pojavljuje se na vrlo ograničenim geografskim područjima ili ima široki areal rasprostranjenja, ali se nikada ne pojavljuje u velikom broju.
SAC, Posebno područje očuvanja Posebno područje očuvanja (SAC) znače područja od značaja za Zajednicu proglašena od država članica putem zakonskih, administrativnih i/ili ugovornih akata, gdje se mjere zaštite provode za održanje ili uspostavu «povoljnog stanja» očuvanosti prirodnih životnih prostora (staništa), i/ili populacije vrsta za koje je područje predloženo. Zemlje članice trebaju identificirati ta područja te utvrditi mjere zaštite nužne za očuvanje. (Zajedno sa Područjima posebne zaštite (SPA) čine ekološku mrežu NATURA 2000).
SPA, Područje posebne zaštite Područja važna za ptice koja sukladno Direktivi o zaštiti divljih ptica (147/2009/EEC). (Zajedno s Posebnim područjima očuvanja (SAC) čine ekološku mrežu NATURA 2000).
Standardni obrazac NATURA 2000 obrazac, standardni obrazac za proglašenje područja sukladno Direktivi o pticama i Direktivi o staništima koji je odobren od Odbora za staništa (Habitats Committee).
Stanišni tipovi od značaja za Zajednicu Oni prirodni stanišni unutar teritorija zemlje članice: a) koji su u opasnosti su od izumiranja unutar njihovog prirodnog područja (vidi također: Prioritetni prirodni stanišni tip), ili b) koji imaju malo prirodno područje proizašlo iz njihovog uzmaka, ili zbog njihovog prirodno ograničenog područja; ili c) koji predstavljaju izvanredne primjere jedne ili više tipičnih karakteristika od pet sljedećih biogeografskih regija: alpske, borealne, atlantske, kontinentalne, panonske, mediteranske, stepske, crnomorske i makaronezijske
Stanište Predstavlja kopneno ili vodeno područje koje se odlikuje geografskim, abiotičkim i biotičkim osobinama koje su ili prirodne ili do-prirodne.
Stanište vrste Okolina određena specifičnim abiotičkim i biotičkim osobinama u kojima vrsta obitava u bilo kojem stadiju svog biološkog ciklusa – npr. zimovalište, područje razmnožavanja, područje ishrane, odmora.
Strana vrsta Strana vrsta je nezavičajna vrsta koja prirodno nije obitavala u određenom ekološkom sustavu nekoga područja, nego je u njega dospjela namjernim ili nenamjernim unošenjem
Uvođenje u prirodu (Introdukcija) Uvođenje u prirodu je namjerno ili nenamjerno naseljavanje odnosno unošenje vrsta ili podvrsta u ekološki sustav nekoga područja, u kojemu one nikad ranije nisu prirodno obitavale.
Varijantna ili alternativna rješenja Ako se u postupku Ocjene prihvatljivosti utvrdi da neki plan/zahvat ima značajan negativan utjecaj i ne može se odobriti nužno ne znači da ne postoje druge pogodne mogućnosti (alternativna ili varijantna rješenja) za taj plan ili zahvat. Ona mogu značiti drugu lokaciju, drukčiji razmjer ili projekt zahvata, alternativne postupke. Ako se predloži alternativno rješenje – jedno ili više njih – moraju biti ocijenjena jednako kao i izvorni plan/zahvat.
Vrsta od interesa za Zajednicu Vrste koje su na teritoriju EU: - ugrožene, osim onih vrsta čije je prirodno područje neznatno unutar teritorija EU i one koje nisu ugrožene ili osjetljive na području zapadne palearktičke regije; ili - osjetljive, i.e. a za koje se vjeruje da će prijeći u kategoriju ugroženih vrsta u skoroj budućnosti ako uzročni faktori nastave s djelovanjem; ili - rijetke, i.e. male populacije koje trenutno nisu ugrožene, ali bi mogle biti. Vrste koje su smještene unutar ograničenih geografskih područja ili koje su rijetko raspršene na većem području; ili - endemske i zahtijevaju posebnu pažnju iz razloga specifične prirode njihovog staništa i/ ili zbog potencijalne opasnosti od njihovog iskorištavanja u njihovom staništu i /ili zbog potencijalne opasnosti iskorištavanja njihovog položaja kao zaštićene vrste.
Zabrana pogoršanja stanja (sukladno Direktivi o staništima) Sukladno članku 6. stavku 2. Direktive o staništima države članice obvezne su poduzeti odgovarajuće korake u područjima ekološke mreže kako bi izbjegle pogoršanje u stanju prirodnih životnih prostora (staništa) i staništa vrsta, kao i u izbjegavanju uznemiravanja vrsta za koje je područje proglašeno, ukoliko takva uznemiravanja mogu imati značajne posljedice prema odredbama i ciljevima Direktive.
Zahvat u prirodu Zahvat u prirodu je svako privremeno ili trajno djelovanje čovjeka na prirodu koje može narušiti prirodnu ravnotežu, ako to djelovanje nije u cilju zaštite i očuvanja prirode.
Značajan utjecaj Svaka ljudska aktivnost ima određeni utjecaj na prirodu, pa tako i na područja ekološke mreže. Većina tih utjecaja je samo kratkoročna, bez značajnoga štetnog utjecaja na ciljna staništa i vrste na nekom području. Stoga je postupak ocjene prihvatljivosti opravdan samo za one zahvate čiji utjecaj nadmašuje prag reverzibilnosti. Glavni smisao ocjene prihvatljivosti zahvata za prirodu jest ustanoviti koji je utjecaj beznačajan, a koji i kada postaje značajan, što treba biti potkrijepljeno znanstvenim i stručnim istraživanjima. Kako je za različita staništa i vrste i samo značenje utjecaja različito, tako se svaki slučaj mora rješavati zasebno.