O ocjeni prihvatljivosti

Najvažniji mehanizam zaštite područja ekološke mreže jest postupak ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu svih planova, programa i zahvata koji mogu imati značajan utjecaj na područja ekološke mreže (OPPPZEM).

EU direktive propisuju da se kod odabira područja za mrežu NATURA 2000 trebaju koristiti isključivo stručni kriteriji, ne uzimajući u obzir društveno-gospodarsku problematiku. Na prvi pogled to može djelovati čudno, s obzirom na postavku da se u tim područjima potiče suživot čovjeka i prirode. Međutim, postupak se odvija na sljedeći način: odabrati područja koja su najvrjednija za ugrožene vrste i staništa, uključiti ih u ekološku mrežu i zatim osigurati što skladniji razvoj ljudskih djelatnosti kroz mehanizme upravljanja područjem i ocjenjivanja prihvatljivosti pojedinih planova i zahvata na ekološku mrežu NATURA 2000.
Ove mehanizme propisuje članak 6. Direktive o staništima, a jednako se primjenjuju i na područja važna za ptice. Taj članak kaže da je za sve planove (primjerice planove upravljanja prirodnim dobrima, prostorne planove, strateške dokumente), kao i za sve pojedinačne zahvate za koje nije moguće sa sigurnošću isključiti negativan utjecaj na ciljne vrste i staništa te na cjelovitost NATURA područja, obvezno provesti postupak ocjene prihvatljivosti. Nije važno da li je zahvat smješten u samom NATURA području ili izvan njega, bitno je sagledati njegov mogući utjecaj. Tako primjerice regulacija rijeke uzvodno može imati posljedični utjecaj na područje ekološke mreže (ciljne vrste i staništa) kilometrima nizvodno.
Postupak ocjene već je ugrađen i u hrvatsko zakonodavstvo, a odnosi se na nacionalnu ekološku mrežu. Kroz tzv. prethodnu ocjenu predloženi zahvat se 'skenira' i procjenjuje se da li je moguće isključiti njegov negativan utjecaj na ekološku mrežu . Ako jest, zahvat ide dalje u redoviti postupak ishođenja dozvola. Ako nije, upućuje se na glavnu ocjenu u kojoj se detaljnije sagledavaju mogući negativni utjecaji, pokušavaju pronaći alternativna rješenja za ostvarivanje cilja zahvata kao i mjere kojima je moguće ublažiti utjecaje. Ukoliko je zahvat i dalje neprihvatljiv, moguće je provesti utvrđivanje prevladavajućeg javnog interesa uz sudjelovanje javnosti te ako on postoji, izvesti zahvat uz kompenzaciju. To znači nadoknađivanje „žrtvovanog" područja zamjenskim područjem, prirodnim ili umjetno načinjenim, koje će preuzeti njegovu ulogu u mreži NATURA 2000.
Ako se na području ekološke mreže nalazi stanišni tip i/ili svojta iz Popisa posebno ugroženih i značajnih stanišnih tipova i svojti, prevladavajući javni interes zbog kojega se prihvaća planirani zahvat može se odnositi samo na zaštitu zdravlja ljudi i javnu sigurnost, ili na uspostavljanje bitno povoljnijih uvjeta od primarne važnosti za okoliš, ili na druge imperativne razloge prevladavajućega javnog interesa, o čemu rješenje donosi Vlada Republike Hrvatske uz obavezno prethodno pribavljeno mišljenje Europske komisije.

Zakonodavni okvir

Zakon o zaštiti prirode (NN 70/05), Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti prirode (NN 139/08)

Proglašenje Ekološke mreže RH (Uredba o proglašenju Nacionalne ekološke mreže (NN 109/07))

Ocjena prihvatljivosti plana, programa i zahvata za ekološku mrežu (OPPZEM) (Pravilnik o ocjeni prihvatljivosti plana programa i zahvata za ekološku mrežu (NN 118/09).

U skladu sa praksom u EU, za one planove, programe i zahvate za koje  se provodi procjena utjecaja na okoliš (PUO) i Strateška procjena utjecaja zahvata na okoliš (SUO) obvezni, nova hrvatska legislativa u zaštiti okoliša objednjuje postupak OPPZEM s postupkom PUO (Uredba o procjeni utjecaja zahvata na okoliš NN 64/08) odnosno SUO (Uredba o strateškoj procjeni utjecaja plana i programa na okoliš NN 64/08)

Popis posebno ugroženih i značajnih stanišnih tipova i svojti (u Dokumentima)