Vrsta mjeseca - RIS (Lynx lynx)

Na svijetu su poznate četiri vrste risova koji pripadaju porodici mačaka. Euroazijski ris (Lynx lynx) najveća je europska mačka koja obitava na području Hrvatske, a povijesno je bio rasprostranjen po cijeloj Europi i velikom dijelu Azije. Populacije su bile neprekinute do 19. stoljeća kada su im zbog gubitka staništa i plijena te pretjeranog lova posljednja utočišta postajali planinski lanci, poput Alpa, Apenina, Karpata i Dinarida.
S područja Hrvatske i susjedne Slovenije ris je nestao početkom 20. stoljeća, pa su  1973. godine tri mužjaka i tri ženke risova iz Slovačke ponovno naseljene (reintroducirane) u Sloveniju, odakle su se proširile u Hrvatsku te Bosnu i Hercegovinu. Izvorni dinarski ris do današnjeg se dana zadržao u Albaniji, Makedoniji, Crnoj Gori i Kosovu, s manje od 100 primjeraka. Iako se ne može sa sigurnošću odrediti brojno stanje risa u Hrvatskoj, smatra se da je posljednjih 10-ak godina populacija ponovno u padu, a gruba procjena govori o najviše 40 do 60 jedinki. Danas u Hrvatskoj područje stalne rasprostranjenosti risa iznosi 9.573,4 km2, a područje na povremene rasprostranjenosti veličine je 1.748,9 km2.
Da bi ris nastanjivao neko područje, najvažnije je da u staništu ima dovoljno plijena, posebice srna i jelena te manjeg plijena, poput zeca i glodavaca, kojim se hrane mlađe životinje. Jedinke ove vrste sposobne su uloviti plijen tri do četiri puta veći od njih samih, na koji se vraćaju sljedećih dva do sedam dana, sve dok ga ne pojedu. Osim hrane, ris zahtijeva mirna područja koja mu služe kao zaklon za dnevni odmor te posebno zaklon za odgoj mladih.
Ris ima tijelo nalik mački pokriveno gustim crvenkastosivim krznom s jedinstvenim uzorkom pjega. Prepoznatljiv je po čupercima crnih dlaka na vrhu šiljastih ušiju i kratkom repu na vrhu pokrivenom crnom dlakom. Masa mu se kreće od 16 do 30 kg, a visina u ramenima je do 60 cm. U usporedbi s drugim vrstama ima relativno duge noge i velike šape. Na prednjim nogama ima pet, a na stražnjima četiri prsta s oštrim pandžama koje može uvući. Na tipično okrugloj, mačjoj glavi nalazi se kratka njuška s osjetnim dlakama dugim do 8 cm te snažne čeljusti s 28 zuba od kojih se ističu očnjaci i kutnjaci s oštrim rubovima. Sa strane glave, risu rastu zalisci dlake koji glavu čine naizgled većom.
Ris je najaktivniji u jutarnjim i večernjim satima, dok se tijekom dana i noći uglavnom odmara. Teritorijalna je životinja, a veličina njegovog teritorija ovisi o uvjetima u staništu s time da su teritoriji mužjaka u prosjeku veći od teritorija ženki. Najčešći je način obrane teritorija označavanjem izlučevinama mirisnih žlijezda, urinom i struganjem, a u puno manje slučajeva izravnim sukobom sa susjednim jedinkama.
S obzirom da ris uglavnom živi sam, mužjak i ženka borave zajedno na istim mjestima jedino za vrijeme parenja, od sredine veljače do kraja ožujka. 73 dana nakon parenja, ženke euroazijskog risa omace jednog do četiri mladunca o kojima se same brinu. Životni vijek euroazijskog risa u prirodi iznosi 12 do 15 godina, a u zarobljeništvu i više od 20.

Zakonom o zaštiti prirode (NN 70/05; 139/08) odnosno Pravilnikom o proglašenju divljih svojti zaštićenim i strogo zaštićenim (NN 07/06; 99/09) na teritoriju Republike Hrvatske ris je strogo zaštićena zavičajna divlja svojta, što znači da je ubijanje, uznemiravanje i uzimanje iz prirode strogo zabranjeno, a eventualni zahvat u populaciju iznimka. Temeljni dokumenti s aktivnostima razrađenim kako bi se očuvala stabilna populacije risa u Hrvatskoj je Plan upravljanja risom u Republici Hrvatskoj.