STRANE INVAZIVNE VRSTE - ULJEZI U PRIRODI

 „Tigrasti komarac sve veći zdravstveni problem na riječkom području“, „Tigrasti komarci "pokorili" grad“, „Ambrozija, korov koji vodi do astme“, „Napada nikad agresivnija ambrozija“, „Dolina Mirne pod opsadom nutrija“, „Afrički grivasti skakač – prijetnja za Hrvatsku“ ovo je pregled samo dijela uznemirujućih, ponekad i senzacionalističkih naslova iz hrvatskih medija, objavljenih u posljednje tri godine, o biljnim ili životinjskim vrstama. Sve su te vrste strane i invazivne u Hrvatskoj, odnosno, one su uljezi izvan područja svoje prirodne rasprostranjenosti, kamo su dospjele isključivo zahvaljujući namjernoj ili nenamjernoj pomoći čovjeka.
Alohtona, nezavičajna ili egzotična vrsta sinonimi su za strane vrste koji su također često u upotrebi. Ukoliko strana vrsta ima negativan utjecaj na biološku raznolikost, ekonomiju ili zdravlje ljudi na području na koje je unesena tada je nazivamo invazivnom. Te vrste vrlo često imaju karakteristike koje im omogućuju prednost pred drugim vrstama, kao što su intenzivno razmnožavanje, velik broj potomaka, brz rast, sposobnost brzog širenja, tolerancija na različite (često negativne) prilike u okolišu, neizbirljivost u prehrani, nedostatak prirodnih neprijatelja. Na sreću, u prosjeku od 100 stranih vrsta unesenih u neki ekološki sustav , tek njih deset opstane, a samo tri postanu invazivnima. Naime, da bi postale invazivne, strane vrste unesene u neki ekološki sustav moraju pronaći i zauzeti ekološku nišu, prostor u ekološkom sustavu u kojem će podmiriti sve svoje životne potrebe te se proširiti područjem.
  Ubrzani rast trgovine, transporta i putovanja u dvadesetom stoljeću imao je za posljedicu širenje mnogih vrsta Zemljom i snažan eksponencijalni rast broja vrsta unesenih u nove regije. Unošenje stranih vrsta i biološka invazija nisu međutim pojave modernog vremena. Velike migracije ljudi, trgovina i transport oduvijek su bili popraćeni širenjem vrsta izvan područja njihovog rasprostranjenja. Djelomično je to bilo slučajno pa su mnoge vrste putovale kao slijepi putnici na brodovima i tako prelazile velike udaljenosti koje samostalno nikad ne bi uspjele prevladati. Na taj su se način ove vrste „iskrcale“ u potpuno novim područjima na kojima prije nisu živjele. Dobar primjer za to je štakor koji se tako proširio i na najudaljenije otoke svijeta.  S druge strane, neke je vrste čovjek namjerno prenio iz jednog područja u drugo. Mnoge kultivirane biljke i životinje udomaćene radi uzgoja su izvezene u Novi svijet dok su druge vrste za uzgoj ili ukras prenesene u Europu, što je čovjeku donijelo višestruke koristi u agronomiji, hortikulturi, šumarstvu i sl. Međutim, neke od njih, poput kunića i šarana u Australiji ili kalifornijske pastrve i američkih vrsta slatkovodnih rakova u Europi pobjegle su u prirodu te danas imaju značajan negativan utjecaj na biološku raznolikost, ali pričinjavaju i velike ekonomske probleme. Od otkrića i kolonizacije Novog svijeta, problem stranih invazivnih vrsta ubrzano raste, a u dvadesetom stoljeću je postao jedna od glavnih prijetnji u globalnom očuvanju biološke raznolikosti. Globalno gledajući danas se smatra da invazivne vrste na nekom području, uz izravno uništavanje staništa, predstavljaju najveću opasnost za njegovu biološku raznolikost.  
Procijenjeno je da šteta koju strane invazivne vrste godišnje uzrokuju u 27 zemalja članica EU iznosi između 9,6 i 12 milijardi eura. Pozamašna je to svota, na razini 59 % do 74 % državnog proračuna Republike Hrvatske za 2011. godinu.
Poznat je primjer uklanjanja barske nutrije (Myocastor coypus) u Italiji kada je tijekom više od pet godina iz prirode izlučeno 220.000 jedinki. Ta aktivnost koštala je „samo“ oko 2,6 milijuna eura, dok štete na riječnim obalama i nasipima zbog rupa koje su napravile nutrije iznose oko 10 milijuna eura, a na poljoprivrednim kulturama gotovo milijun eura. Budući da ima cijenjeno krzno, u Europu je taj južnoamerički glodavac donesen radi uzgoja krajem 19. stoljeća. Ubrzo je nutrija dospjela u prirodu te se proširila većim dijelom europskog kontinenta. Zbog šteta koje pričinjava na poljoprivrednim kulturama, riječnim nasipima i negativnog utjecaja na zavičajnu biološku raznolikost uvrštena je na listu 100 najgorih stranih invazivnih vrsta na svijetu (tzv. crna lista).
Kontrola invazivnih svojti i smanjivanje njihova utjecaja na zavičajne svojte i cjelokupne ekološke sustave danas je jedan od najvećih izazova zaštite prirode u Europi. Europska komisija radi na novim zakonskim propisima kojima bi se stvorila osnova za prevenciju i borbu protiv stranih invazivnih vrsta. Obzirom da je stranu invazivnu vrstu iznimno teško ukloniti iz staništa, rano otkrivanje prisutnosti takvih vrsta, hitne mjere kontrole širenja i uklanjanja najčešće predstavljaju jedinu učinkovitu mjeru borbe protiv takvih svojti. U Hrvatskoj je zakonski zabranjen unos stranih vrsta u otvorene ekološke sustave. 
Kako je u javnosti ta problematika do sada bila nedovoljno percipirana i prepoznata, Državni zavod za zaštitu prirode odlučio je pokrenuti web stranicu www.invazivnevrste.hr. Korisnicima web stranice će na jednom mjestu biti ponuđene informacije o tome što su strane invazivne vrste, katalog stranih vrsta s procjenama invazivnosti za svaku od njih i preglednikom rasprostranjenosti u Hrvatskoj, crne liste, pregled zakonske legislative, preporuke za odgovorno ponašanje i prevenciju unošenja stranih vrsta u prirodu. Posebna pozornost bit će posvećena sustavu za pravovremeno uočavanje i brzo djelovanje zbog kontrole daljnjeg širenje novo unesenih vrsta i njihovog uklanjanja iz prirode. Stranici će se moći pristupiti krajem veljače.