Katalog informacija
Tražilica
Kalendar događanja
- Po
- Ut
- Sr
- Če
- Pe
- Su
- Ne
- 1
- 2
- 3
- 4
- 5
- 6
- 7
- 8
- 9
- 10
- 11
- 12
- 13
- 14
- 15
- 16
- 17
- 18
- 19
- 20
- 21
- 22
- 23
- 24
- 25
- 26
- 27
- 28
- 29
- 30
- 31
Priznanje školi – prijatelju šišmiša – područnom razrednom odjelu Grdanjci za doprinos u zaštiti šišmiša
Ravnatelj Državnog zavoda za zaštitu prirode Davorin Marković uručio je danas priznanje školi – prijatelju šišmiša – Osnovnoj školi Milana Langa, područnom razrednom odjelu Grdanjci za doprinos u zaštiti šišmiša, porodiljne kolonije malog potkovnjaka na tavanu škole, a u Međunarodnoj godini šišmiša. Osim priznanja, školi je uručena Zahvala malog potkovnjaka (edukativni plakat) u ime šišmiša koji godinama neometano obitavaju na tavanu škole područnog razrednog odjela Grdanjci.
Osim ravnatelja Državnog zavoda za zaštitu prirode svečanosti su prisustvovali – mr.sc.Daniela Hamidović, stručna suradnica za kralješnjake, u ime Inspekcije zaštite prirode viši inspektor Vladimir Lindić, u ime Javne ustanove za upravljanje zaštićenim područjima i drugim zaštićenim vrijednostima na području Zagrebačke županije Zeleni prsten v.d. ravnateljice gospodin Boris Gerenčević, u ime Javne ustanove Parka prirode Žumberak - Samoborsko gorje gospodin Damir Otmačić, glavni nadzornik.
Tijekom 2011. godine Državni zavod za zaštitu prirode u suradnji s Inspekcijom zaštite prirode obavio je 17 stručnih uviđaja na dojavu građana u nekoliko županija (Karlovačka, Zagrebačka, Grad Zagreb, Sisačko-moslavačka i Požeško-slavonska). Ukupno su zabilježene 3 vrste šišmiša u istraženim objektima od kojih je najčešća vrsta bila bjelorubi šišmiš (Pipistrellus kuhlii). Iznimno su vrijedni nalazi 2 porodiljske kolonije od kojih jedna riđeg šišmiša (Myotis emarginatus), a druga malog potkovnjaka (Rhinolophus hipposideros). Obje vrste nalaze se u Crvenoj knjizi sisavaca Hrvatske u kategoriji gotovo ugroženih vrsta Hrvatske. Kolonija malog potkovnjaka u područnoj školi Grdanjci jedna je od najvećih porodiljnih kolonija ove vrste na području sjeverozapadne Hrvatske.
Šišmiše ugrožavaju gubitak skloništa i gubitak lovnog staništa. Iznimno dugo žive, imaju samo jedno mlado godišnje, a postotak smrtnosti novorođenih iznosi i više od 50%, pa se stoga populacije pojedinih vrsta vrlo teško oporavljaju. Jedna su od najviše proganjanih i najmanje proučenih skupina životinja.








