Državni zavod za zaštitu prirode

2. veljače – Svjetski dan močvarnih staništa

Svake se godine 2. veljače obilježava kao Svjetski dan močvarnih staništa, čime se podsjeća na datum potpisivanja Ramsarske konvencije. Slogan ovogodišnje proslave je "Ribe za budućnost?", pozivajući na obvezu očuvanja i razumnog korištenja ovog vrijednog prirodnog resursa.
Podsjećamo kako su danas ribe osnovni izvor životinjskih proteina za jednu milijardu ljudi. Međutim izlovom su nadmašene biološke granice i drastično je degradiran riblji fond, te je ugrožen opstanak mnogih vrsta riba.

Ovogodišnjem obilježavanju pridružio se i Državni zavod za zaštitu prirode, tiskanjem postera o ugorženim slatkovodnim ribama Hrvatske.

Zašto su važna močvarna staništa?

Močvarna staništa predstavljaju jednu od najvećih vrijednosti biološke i krajobrazne raznolikosti. Ova vrlo produktivna staništa posebno su značajna zbog bogatstva i raznolikosti biljnih i životinjskih vrsta. Primjerice, uz njih je ekološki vezano više od 40% vrsta biljaka i životinja. No, jednako kao za ptice i ostale životinje i biljke, močvarna staništa su oduvijek imala značajnu ulogu u razvoju ljudske civilizacije. Ne čudi stoga činjenica kako su se prve civilizacije razvile upravo u dolinama rijeka i poplavnim ravnicama. Na žalost, taj razvoj tekao je na štetu prirodnih resursa na kojima se temeljio.
Isušivanje močvara radi dobivanja poljoprivrednih površina, regulacija tokova rijeka, onečišćivanje komunalnim i industrijskim otpadnim vodama, prekomjerno iskorištavanje njihovih resursa samo su neke od ljudskih aktivnosti koje su uzrokovale nestajanje i degradaciju močvarnih staništa. Tek tijekom posljednjih nekoliko desetljeća porasla je ljudska svijest o vrijednosti i značaju bioloških i hidroloških funkcija močvarnih staništa, a time i potreba da se uskladi razvoj ljudskih aktivnosti sa zaštitom prirode uopće. Najznačajnije funkcije močvarnih staništa su kontrola poplava, obnavljanje podzemnih voda, učvršćenje obala i zaštita od vremenskih nepogoda u obalnom području, zadržavanje hranjivih tvari i sedimenta, ublažavanje klimatskih promjena, pročišćavanje vode. Osim toga, močvarna staništa predstavljaju spremišta biološke i genetske raznolikosti i staništa brojnih gospodarski iskoristivih biljnih i životinjskih vrsta, a pružaju i mogućnost za razvoj turizma i rekreacije te imaju i kulturnu vrijednost.

O Ramsarskoj konvenciji
Najvažniji međunarodni sporazum o zaštiti močvarnih staništa je Ramsarska konvencija o močvarnim staništima, potpisana u iranskom gradu Ramsaru 1971. godine. Konvencija ima 154 stranke, uključujući i Republiku Hrvatsku. To je međuvladin sporazum koji čini okvir za međunarodnu suradnju u zaštiti i razumnom odnosno održivom iskorištavanju močvarnih staništa. Konvencija obvezuje svaku stranku na opće očuvanje močvara na vlastitom teritoriju, kao i na posebne obveze vezane uz močvarna staništa od međunarodne važnosti koja se upisuju u tzv. Ramsarski popis. Močvarna staništa definirana su kao "područja močvara, bara, tresetišta ili voda, bilo prirodna ili umjetna, stalna ili privremena, sa vodom stajaćicom ili tekućicom, boćatom ili slanom, uključujući morsku vodu, čija dubina za oseke ne prelazi 6 metara." Poseban je naglasak na zaštiti voda, kao glavnog ekološkog čimbenika koji uvjetuje nastanak i opstanak močvarnih staništa. Stranke su obvezne donijeti nacionalne programe zaštite močvarnih staništa i uključiti mjere njihove zaštite i razumnog korištenja u svoje nacionalne planove uređenja i uporabe prostora. Osim toga, obvezne su štiti močvarna staništa utemeljenjem prirodnih rezervata, od kojih najmanje jedan koji zadovoljava kriterije za međunarodnu važnost mora biti predložen za upis u Ramsarski popis. Uvrštavanjem u Ramsarski popis, takvi lokaliteti dobivaju status prirodnog dobra koje predstavlja bogatstvo cjelokupnog čovječanstva. Do sada su stranke Konvencije upisale više od 1.636 močvarnih područja u Ramsarski popis, čime je obuhvaćena ukupna površina od gotovo 145.737,908 ha.

Što su močvarna staništa prema Ramsarskoj konvenciji?

Močvarna staništa općenito predstavljaju prijelaz između stalnih vodenih površina i suhih područja. To su vrlo raznoliki ekološki sustavi koji uključuju 42 različita tipa močvarnih staništa unutar pet glavnih močvarnih sustava:

morski (priobalne močvare uključujući stjenovite obale i koraljne grebene);
estuarijski (uključujući delte, močvare u zoni plime i oseke te mangrove);
jezerski (močvarna staništa uz jezera);
riječni (močvarna staništa uz rijeke i potoke);
močvarni (močvare u užem smislu riječi i cretovi).
Uz to izdvajaju se i sustavi umjetno načinjenih močvarnih staništa kao što su ribnjaci, solane, akumulacije, šljunčare, kanali i drugo.
Od 1999. godine u močvarna staništa su uključeni i krški hidrološki sustavi, što je od velikog značaja za Republiku Hrvatsku.

Močvarna staništa u Hrvatskoj

U Hrvatskoj je izraženo bogatstvo močvarnih staništa, osobito onih čiji je postanak vezan uz rijeke. RijekeCrnomorskogasliva nizinske su rijeke uz koje se razvilo niz močvarnih staništa - poplavne šume i travnjaci, mrtvi rukavci, napuštena korita, meandri. Na dijelovima rijeke Drave očuvane su strme, odronjene i još neutvrđene obale te brojne pličine i šljunkoviti i pješčani sprudovi na kojima gnijezde ugrožene ptice močvarice. Ovi tipovi staništa među najugroženijima su u Europi. Najznačajnije poplavne zone su prostrana porječja Save, Drave, Mure i Dunava. Tri lokaliteta na ovom prostoru upisana su u Ramsarski popis - Kopački rit, Lonjsko i Mokro polje te Crna Mlaka.
S obzirom na podlogu od pretežito vapnenačkih stijena, rijeke Jadranskoga sliva su kratke, sa čestim brzicama i vodopadima, te kanjonskim dijelovima tokova. U krškim poljima teku brojne rijeke ponornice, koje čine cijeli sustav podzemne cirkulacije vode. Krške tekućice u području Dinarida, a osobito Krka, Cetina, Neretva i njihove pritoke, sadrže veći broj endemičnih životinja, prvenstveno riba. Kao posebna vodena staništa ističu se izvori i izvorišta gdje se radi posebnih ekoloških uvjeta često razvijaju osobite biljne i životinjske zajednice.
Podzemna vodena staništa kojima obiluju naročito krška područja središnje Hrvatske, Hrvatsku imaju izuzetno značenje i predstavljaju globalnu vrijednost, naročito radi velikoga broja rijetkih endemičnih životinjskih svojti.
Hrvatska ima malo jezera. Od prirodnih jezera ističu se Plitvička jezera, koja predstavljaju ujezereni tok rijeke Korane s ukupno 16 kaskadno nanizanih jezera s brojnim sedrenim slapištima u živom biodinamičkom procesu. Ovo je područje proglašeno nacionalnim parkom, te uvršteno u Popis svjetske kulturne i prirodne baštine UNESCO-a. Vransko jezero kraj Pakoštana najveće je prirodno jezero u Hrvatskoj s površinom od 30,7 km2. Vransko jezero na otoku Cresu znatno je manje, ali je radi svoje dubine od 74 m najveća prirodna akumulacija slatke vode u Hrvatskom primorju. Krški fenomen Crveno jezero kod Imotskoga, iako vrlo maleno, ima dubinu od čak 250 metara.

U sredozemnome dijelu Hrvatske značajni su ostaci nekoć prostrane močvare na ušću Neretve i relativno veliki trščak u sjeverozapadnom dijelu Vranskog jezera u Dalmaciji, zaštićen kao ornitološki rezervat. Duž cijeloga hrvatskog priobalja postoji još niz manjih močvarnih područja. Budući se radi o krškom, toplom i sušnom području, mreža ovakvih lokaliteta je nenadoknadiva, a važne su čak i vrlo male barice i lokve. Naime, preko priobalja sele gotovo sve hrvatske močvarice, a i mnoštvo europskih. Osobitost hrvatskog priobalja su "blata" odnosno bare po udolinama i krškim poljima s obično dobro razvijenom močvarnom vegetacijom. Svojim bogatstvom i raznolikošću ornitofaune osobito se ističu Velo blato i Kolansko blato na otoku Pagu.
U močvarna staništa spadaju i cretovi koji su u Hrvatskoj vrlo rijetki i malih površina, a uvjetovani su osobitim stanišnim prilikama (niske temperature i velika količina vlage). Iako su cretovi u Hrvatskoj malih površina za razliku od nekada ogromnih cretova sjeverne i srednje Europe, ipak su botanički značajni kao posljednji cretni ogranci u ovom dijelu Europe. Radi svoje rijetkosti, izdvojenosti i veličine, cretovi spadaju među kritično ugroženim staništima Hrvatske.

Od umjetnih močvarnih staništa, u kontinentalnom dijelu Hrvatske brojni su šaranski ribnjaci koji su iznimno značajni za gniježđenje i prehranu mnogih ugroženih ptica močvarica. U vrijeme ptičjih selidbi upravo se na ribnjacima okuplja najveći broj vrsta močvarica i u najvećim koncentracijama. I umjetna jezara ponekad mogu biti ornitološki vrijedna.
Inventarizacija močvarnih staništa

U okviru Ramsarske konvencije o močvarnim staništima proveden je projekt "Inventarizacija močvarnih staništa u Hrvatskoj". Projekt je proveo Državni zavod za zaštitu prirode.
U okviru provedbe projekta odvijale su se sljedeće aktivnosti:

Prikupljanje i obrada podataka o močvarnim staništima
Izrada GIS baze podataka o močvarnim staništima Hrvatske
Izrada popisa močvarnih lokaliteta u Hrvatskoj
Tiskanje promidžbenog letka i postera s kartom močvarnih staništa
Više o rezultatima samog projekta možete doznati na adresi www.dzzp.hr/projekti_crowet.htm .

Ramsarska područja u Hrvatskoj

Iako na prostoru Hrvatske mnoga područja zadovoljavaju uvijete za uvrštenje na Ramsarski popis, tek je njih četiri upisano. To su Ribnjaci Crna Mlaka (625 ha), Donji tok Neretve 11.500 ha, Lonjsko i Mokro polje 50.560 ha i Kopački rit 17.700 ha. Na Ramsarski popis su uvrštena 1993. godine.

CRNA MLAKA

U sjevernome dijelu Hrvatske postoji oko 13.000 ha šaranskih ribnjaka koji kao umjetna močvarna staništa imaju izuzetnu krajobraznu i ornitološku vrijednost, posebice za cijeli niz ptica močvarica ugroženih na europskoj razini. Jedan od njih - ribnjaci Crna Mlaka pokraj Zagreba zaštićeni su kao ornitološki rezervat upravo kao predstavnik ornitološke vrijednosti šaranskih ribnjaka u Hrvatskoj. Ovaj lokalitet predstavlja važnu postaju na srednjjeuropskom selidbenom putu i udomljuje više od 235 ptičjih vrsta.
Kao i većina drugih šaranskih ribnjaka u Hrvatskoj, ribnjaci Crna Mlaka su vrlo prostrani, a proizvodnja u njima nije intenzivna, čime su stvoreni uvjeti u kojima ptice i ljudi mogu zajedno opstojati i naći svoj interes. Bogatstvo hrane, pogodna močvarna vegetacija te raznolikost staništa uvjetovana dinamikom punjenja i pražnjenja pojedinih ribnjačkih jezera, neodoljivi su mamac za veliki broj vrsta ptica močvarica. Dio ih se ovdje i gnijezdi, ali najveći je značaj ribnjaka nesumnjivo tijekom jesenskih i proljetnih ptičjih selidbi, te za zimovanja dok voda nije zaleđena. U jesen je ptičji svijet na ribnjacima najbrojniji. Jata od više tisuća pataka i liski, mnoštvo čaplji, vranaca, galebova i čigri, prekriva ili nadlijeće vodene površine. Posebno su značajna jata i od nekoliko tisuća patki njorki, globalno ugrožene vrste koja ubrzano nestaje u cijeloj Europi. U Hrvatskoj joj je stanje još uvijek stabilno i to upravo zahvaljujući bogatstvu šaranskih ribnjaka koji, čini se, posjeduju idealne uvjete za ovu vrstu. Različiti ćurlini - prutke, žalari i kulici - hrane se po mulju ispuštenih ribnjaka na Crnoj Mlaki. Lastavice, piljci i bregunice love kukce nad vodom, a u sumrak se spuštaju na noćenje u okolne trščake. Ribnjaci su pusti jedino zimi, kada ih zarobi led.
Vrijednosti Crne Mlake uvelike pridonosi i smještaj u samome središtu Pokupskog bazena. Ovaj prostrani nizinski prostor uz rijeku Kupu obrastaju poplavne šume hrasta lužnjaka u kojima uz nekoliko parova ugroženih orlova štekavaca gnijezde i druge europske ugrožene vrste poput orla kliktaša i crne rode.
Danas su ribnjačarstva suočena s velikom gospodarskom krizom. Kombinacija različitih nepovoljnih čimbenika i velikih opterećenja vodnogospodarskih naknada, dovela je do nepremostivih financijskih problema i stavila u pitanje mogućnost opstanka ove grane poljoprivrede u Hrvatskoj. Usprkos određenim štetama koje ribogojstvu nanose ptice, čini se da je danas jedina perspektiva opstanka ovih međunarodno vrijednih staništa u takvim programima gospodarenja koji bi se osim na uzgoju ribe temeljili i na zaštiti biološke raznolikosti i ‘ekološkom' turizmu. U poticanje ovakvih programa treba se uključiti država u segmentima poljoprivrede i zaštite prirode, ali i međunarodna zajednica kako bi se očuvala vrijedna staništa za cijeli niz globalno ili europski ugroženih ptica močvarica. Crna Mlaka je ogledni primjer na kojemu treba razraditi ovakav program upravljanja kako bi se mogao preslikati i na druge ornitološki vrijedne ribnjake u Hrvatskoj.

DONJI TOK NERETVE
Dolina donjega toka Neretve sadrži najveće i najvrjednije ostatke sredozemnih močvara u Hrvatskoj i jedna je od malobrojnih koje su preostale u Europi.
Prirodnu cjelinu čini 25 km dugačka dolina Neretve od Hutovog blata u Bosni i Hercegovini do ušća razgranatoga u prostranu deltu - ukupno oko 20.000 ha. Hutovo blato je značajno odmorište ptica močvarica tijekom selidbi i zimovanja, a od 1995. godine zaštićeno je kao park prirode. Od oko 12.000 ha donjega toka Neretve u Republici Hrvatskoj na 1.620 ha zaštićeno je pet lokaliteta s najbolje očuvanim ostacima nekoć cjelovite sredozemne močvare, a u postupku je zaštita cijeloga prostora u kategoriji parka prirode. Iako je veći dio nekad nepreglednih močvarnih prostora danas izmijenjen, ovdje su još uvijek očuvane velike površine močvarnih staništa, a posebno su značajni prostrani trščaci, koji su najveći i vrstama najbogatiji u cijelom sredozemnom dijelu Hrvatske.
U Hrvatskoj jedino ovdje gnijezde brkate sjenice, a tu je i jedno od posljednjih gnijezdilišta bukavca, čapljice voljka, eje močvarice, štijoka, cvrčića i drugih europski ugroženih vrsta. Vodena staništa, zajedno s trščacima, vlažnim livadama, pješčanim obalama, sprudovima i slanušama, predstavljaju veliku raznolikost močvarnih staništa. Podzemna voda koja pristiže s rubnog krškog terena prihranjuje brojne potoke, jezera i oka. Podzemna krška staništa obiluju rijetkim i endemičnim životinjskim svojtama, što uvelike obogaćuje biološku raznolikost cijeloga prostora.
Močvarna staništa donjega toka Neretve posljednjih su desetljeća drastično smanjena, pa su danas preostala kao rascjepkani izdvojeni otoci okruženi intenzivno obrađivanim i naseljenim prostorima. Nekadašnje prostrane močvare i lagune značajne za prehranu i mrijest riba te za zimovanje i selidbu izuzetno raznolike ornitofaune, danas su svedene na ostatke. No, iako je današnja fauna brojčano uvelike osiromašena, njezin kvalitativni sastav ukazuje na veliku raznolikost i bogatstvo vrsta i staništa, te na mogućnosti znatnog poboljšanja stanja koje bi se moglo postići odgovarajućim mjerama zaštite i osmišljenim planom upravljanja cijelim područjem.

KOPAČKI RIT

Močvarna staništa na ušću Drave u Dunav poznata su u Europi po bogatstvu ptičjega svijeta. Prirodne poplavne ravnice uz rijeke danas se ubrajaju među najugroženija europska staništa pa je oko 20.000 ha Kopačkog rita pravi raritet i izuzetna prirodna vrijednost. Ovaj šaroliki prostor poplavnoga područja između dviju velikih rijeka ispunjavaju jezera, bare, kanali, prostrani trščaci, a uvelike ga obogaćuje i veliki kompleks šaranskih ribnjaka. Najveći mu je značaj kao odmorišta i hranilišta za migratorne ptice močvarice tijekom selidbi i zimovanja. Ovdje nije rijetkost promatrati jata pataka i gusaka od nekoliko desetaka tisuća ptica. Od gnjezdarica posebno je značajan orao štekavac čija populacija čini trećinu ukupne populacije ove ugrožene i rijetke vrste u Hrvatskoj. Redovite su gnjezdarice europski ugrožene vrste crna roda, bjelobrada čigra, stepski sokol, žličarka, patka njorka te nekoliko vrsta čaplji. Ovo je područje u vrijeme poplava koje ga ispune toplom i plitkom vodom s izobiljem hranjivih tvari, također od izuzetne važnosti kao mrijestilište riba Dunava i donjega toka Drave. Jeleni, divlje svinje i mnoštvo drugih životinjskih vrsta obitava u Kopačkom ritu, a sastav faune ovisi o godišnjim dobima i vodnom režimu koji stalno mijenjaju ovaj dinamični krajobraz.
Kopački rit zaštićen je još od 1967. godine - uže močvarno područje kao posebni zoološki rezervat, a ukupan prostor kao park prirode.
Više možete naći na adresi http://www.kopacki-rit.com/.

LONJSKO I MOKRO POLJE

Uz lijevu obalu Save, između Siska i Nove Gradiške, prostire se jedno od najočuvanijih poplavnih područja u Europi. Za visokih vodostaja Save voda se upušta u retencije Lonjskog i Mokrog polja. Iako nije riječ o potpuno prirodnim režimima poplavljivanja, na taj se način osigurava očuvanje oko 50.00 ha raznolikih vlažnih staništa, od velikoga broja bara, poplavnih livada i pašnjaka do jednoga od najvećih kompleksa poplavnih šuma hrasta lužnjaka u Europi. Ovdje je i jedno od najvećih mrijestilišta riba dunavskoga slijeva. Zahvaljujući prostranim i raznolikim staništima, ovdje obitavaju i gnijezde značajne populacije ptica močvarica. Posebno je vrijedna mješovita kolonija žličarke i nekoliko vrsta čaplji u starome savskom rukavcu Krapje đol. Poplavne šume gnjezdilišta su šetkavca, orla kliktaša i crne rode. Europski ugrožena patka njorka na ovim prostorima nalazi povoljne uvjete. Bogata populacija kosca - jedne od najugroženijih europskih gnjezdarica, koji je usko vezan uz vlažne livade, ukazuje na očuvanost takvih staništa na prostoru Lonjskog i Mokrog polja.
Prostrani poplavni pašnjaci omogućuju nastavak tradicionalnog stočarstva kakvo je u najvećem dijelu Hrvatske već izumrlo. Hrvatske zavičajne pasmine - konji hrvatski posavci i životu u prirodi prilagođene turopoljske svinje, slobodno se kreću i hrane po prostranstvima Lonjskog i Mokrog polja dokle god se poplavne vode ne izliju u retenciju i načine od nje golemo jezero. Roda u selima Lonjskog polja postiže najveću brojnost i gustoću gnijezda u Hrvatskoj. Selo Čigoč s pedesetak rodinih gnijezda proglašeno je Europskim selom roda.
Značaj ovoga prostora upotpunjava i vrijedna kulturna baština koja se naročito ogleda u tradicijskoj arhitekturi drvenih kućica. Kombinacija vrijednosti prirodne i kulturne baštine uvrštava ovo područje, zaštićeno 1990. godine kao park prirode Lonjsko polje, među najvrjednija područja očuvane prirode i krajobraza u Europi.
Više možete naći na adresi http://www.pp-lonjsko-polje.hr/.

 

Državni zavod za zaštitu prirode
2. veljače – Svjetski dan močvarnih staništa
2. veljače – Svjetski dan močvarnih staništa
2. veljače – Svjetski dan močvarnih staništa
2. veljače – Svjetski dan močvarnih staništa
2. veljače – Svjetski dan močvarnih staništa
2. veljače – Svjetski dan močvarnih staništa
2. veljače – Svjetski dan močvarnih staništa
2. veljače – Svjetski dan močvarnih staništa
2. veljače – Svjetski dan močvarnih staništa
2. veljače – Svjetski dan močvarnih staništa