Upravljanje područjima NATURA 2000

Upravljanje područjima NATURA 2000

NATURA 2000 često se poistovjećuje sa zaštićenim područjima u kojima su ljudske djelatnosti značajno ograničene ili čak isključene radi očuvanja biološke raznolikosti. Međutim, NATURA 2000 počiva na drugim postavkama. Cilj upravljanja je održati ili poboljšati povoljno stanje očuvanosti ciljnih vrsta i staništa određenog područja. Često je to moguće bez propisivanja bitnih ograničenja, kroz provođenje mjera očuvanja od strane ljudi koji u suživotu s prirodom dijele svoj životni prostor s ugroženim vrstama i staništima. Većinu aktivnosti i zahvata u NATURA području moguće je provesti uz mjere ublažavanja mogućih negativnih utjecaja. Ponekad su potrebne tek manje prilagodbe, primjerice u šumarstvu. Prijedlozi većih razvojnih projekata ili promjena načina korištenja zemljišta trebat će proći postupak ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu. Bude li ocjena pozitivna, zahvat će se dopustiti i ako se nalazi u NATURA području. Tako je zato što NATURA 2000 podržava načelo održivog razvoja. Njezin cilj nije zaustaviti sveukupne razvojne aktivnosti nego, naprotiv, postaviti mjerila prema kojima će se one moći odvijati, a da pritom očuvaju biološku raznolikost. Kao takva, NATURA 2000 može pružiti nove mogućnosti ruralnim područjima, primjerice kroz eko-turizam, rekreaciju ili prirodi blisku poljoprivredu i šumarstvo.

Osnovni način upravljanja NATURA područjem je donošenje plana upravljanja u suradnji s lokalnim dionicima. Njime se utvrđuju potrebne mjere i akcije za očuvanje ciljnih vrsta i stanišnih tipova kao i ekološke cjelovitosti toga područja. Pri tome je nužno uzeti u obzir lokalne društveno-gospodarske, kulturne i druge značajke i posebnosti. Planovi upravljanja donose se često za područja koja su već zaštićena u nekoj od zakonskih kategorija zaštite te njima upravljaju posebne uprave. Za ostala područja moguće je osigurati odgovarajući način upravljanja kroz ugrađivanje mjera u sektorske planove gospodarenja prirodnim dobrima, primjerice u šumsko-gospodarske osnove ili planove upravljanja vodnim slivovima. Manja područja mogu se povjeriti na skrb vlasnicima ili korisnicima, a često i udrugama koje su voljne provoditi potrebne mjere. Na velikim područjima moguće je kombinirati različite mehanizme uz osiguranje sustavne koordinacije.
Takav primjer ostvaren je u Hrvatskoj kao pilot-program u okviru projekta PHARE za potencijalno NATURA područje Gorski kotar, Primorje i sjeverna Lika gdje su glavne ciljne vrste velike zvijeri (vuk, medvjed i ris). Izradu plana koja se odvijala kroz niz radionica vodila je koordinacijska skupina sastavljena od predstavnika različitih zainteresiranih dionika, uključujući javne ustanove za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima na tom području, šumare, lovce i udruge.
Države članice EU interno propisuju kako se provode potrebne mjere u NATURA područjima. Neke mjere su obvezne za sve korisnike prostora, a ako pritom oni dobivaju određena ograničenja radi kojih ostvaruju gubitak prihoda, imaju pravo na razmjernu naknadu. Brojne države utvrđuju većinu mjera kao dobrovoljne pri čemu služba zaštite prirode dogovara s pojedinim vlasnicima i korisnicima njihovu provedbu na dobrovoljnoj osnovi te im osigurava poticaje koje je moguće dobiti iz odgovarajućih EU fondova.